Krušvina

Karakteristike

Krušvina, kruška trnovača ili dugolisna kruška (Pyrus amygdaliformis Vill.) je listopadni grm ili niže stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Naraste do 6 m visine, krošnja je nepravilna, okruglasta, gusta. Korijenov sustav je snažan, dubok i dobro razgranat. Grane su prekrivene trnjem, kora je crvenkasta, uzdužno i poprečno ispucana, debela oko 1 cm. Mladi izboji su smeđi, u početku gusto dlakavi, kasnije ogole. Pupovi su sitni, dugi tek oko 2 mm, prekriveni tamnosivim do tamnosmeđim ljuskama koje su sitno dlakave i ušiljene. Listovi su naizmjenični, izduženo eliptični, dugi 3-8 cm, široki 1-3 cm, ušiljeni, cjelovitog rubova ili sitno pilasti, na licu tamnozeleni, naličje je sivkasto, fino dlakavo, nalaze se na tankim oko 1-3 cm dugim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, jednodomni, veliki oko 2 cm, skupljeni po 5-12 u gronjaste cvatove, vjenčić je građen od 5 bijelih latica. Cvate u travnju i svibnju. Plodovi su okruglasti, tvrdi, u početku zeleni, kasnije žutosmeđi, veliki 2-3 cm, nalaze se na kratkim stapkama. Dozrijevaju u listopadu, sjemenke su im crne, plosnate, duge oko 5-6 mm.

Stanište

Rasprostranjena je u južnoj i jugoistočnoj Europi te u Maloj Aziji. Kod nas je ima uzduž Jadrana, u Istri, primorju i Dalmaciji. Raste na toplim, sunčanim i polusjenovitim mjestima, u šikarama, u čistinama listopadnih šuma, na livadama, u makiji. Otporna na sušu, slabije na niske temperature, dobro veže tlo i čuva ga od erozije. Sporog je rasta, dobre je izbojne snage iz panjeva. Ponekad se koristi kao podloga za cijepljenje voćaka.

Etimologija

Naziv roda Pyrus stari je latinski naziv za krušku. Ime vrste amygdaliformis znači sličan bademu.^[1]  Na stranim jezicima nazivi su almond-leaved pear (eng.), poirier à feuilles d’amandier (fr.), pero mandorlino (tal.), peral de hojas de almendro (špa.), mandljevolistna hruška (slo.).

Upotreba

Plodovi su jestivi, kiselkastog su okusa. Mogu se sušiti i koristiti kao čaj ili prerađivati prema želji.

Kalendar branja

Tablica prikazuje okvirno vrijeme sakupljanja pojedinih dijelova biljke prema mjesecima kroz cijelu godinu.

Galerija fotografija

Literatura

1. Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
2. Čedomil Šilić, (1990.), Atlas drveća i grmlja, Sarajevo: Svjetlost
3. Emilija Vukićević, (1987.), Dekorativna dendrologija, Beograd: Naučna knjiga
4. Stella Šatalić, Stanislav Štambuk, (1997.), Šumsko drveće i grmlje jestivih plodova; zaštita biološke raznolikosti, Zagreb: Državna uprava za zaštitu okoliša
5. Sergej Forenbacher, (2001.), Velebit i njegov biljni svijet, Zagreb: Školska knjiga

Autorska prava fotografija

• Spexi
• Hans Hillewaert
• Hans Hillewaert